Drugi po redu posti iz serije Public related posvetio bih dvijema situacijama financijske politike naše države s kojom se još više priližavamo dnu. Dvije situacije koje ću spomenuti su toliko nepromišljene, adhoc i kretenoidne i nažalost normalne situacije u državi koju eto vode ljudi koji sebe nazivaju ministrima. Jednu sam prije par minuta gledao u emisiji Proces nacionalne televizije, a drugu sam doživio prilikom zapošljavanja radnika.

Ako je netko gledao zna o čemu je riječ. Prva situacija je čovjek koji ima dijete iz prvog braka i troje djece iz drugog braka. Naime, stanoviti nije plaćao alimentaciju za dijete iz prvog braka jer je eto nedovoljno definirao razvod s bivšom suprugom. Sudski procesom stigla mu kazna i obavezna naplata zaostalih alimentacija u iznosu od 40 000 kuna, plus 1200 kuna mjesečno. Ok čovjek fino priznao da je progriješio, da će plaćati i sve super. Platio već dio, digao kredit, ali jednostavno financijska situacija mu ne dozvoljava daljnje plaćanje jer nema love. Ima troje djece. Država koja bi ovdje trebala stati na stranu svog čovjeka i zaštiti ga odlučila da on fino ide u zatvor jer tako veli zakon. Tom kretenoidnom odlukom, kretenoidnom, ali po zakonu, čovjek ide u buksu, ostavlja troje djece bez oca, jedno dijete iz bivšeg braka bez alimentacije, gubi stalni posao i davanja koja idu u državnu kasu, a zauzvrat će koštati državu i porezne obveznke 50 000 kuna. Kako sam i ja porezni obveznik i mene će koštati njegov boravak u zatvoru, oštro se protivim toj odluci.

Drugu sitaciju sam osobno doživio. Kako sam i pisao u jednom od prethodnih blogova, prilikom zapošljavanja čovjeka u obrt i traženja poticaja za zapošljavanje od države doživio sam pravo lice domaće politike. Prvo su me tete iz zavoda za zapošljavanja sve do zadnjeg dana vodile i govorile kako je sve oke i kako dobivam sredstva, da bi nakon što sam do zadnje lipe podmirio sve prema državi rekle da ipak nemam pravo na poticaje i da je “moja” greška što se nisam dovoljno informirao. To su ne baš ljubazne tete koje dobivaju plaću također i iz mojih poreznih obveza. Čovjeka sam zaposlio i bez tih sredstava te sam iz svog džepa doštukavao da bi podmirio obveze prema državi na ime mog radnika. Ista ta država mi je bez imalo grižnje savjesti nabila kamate jer jedan mjesec nisam platio na vrijeme. Nakon toga radnika sam otpustio.

Hrvatska je jedna od rijetkih država koja se ne brine za svoje ljude, u kojoj je državljanin RH najgore što se može biti jer ništa ne dobiva, a sve mu se uzima. Spomenuo bih krizni porez kao posljednji kretenizam, pa pregršt drugih zakona koji će ili već jesu pali na Ustavnom sudu. Dolazi do toga da šaćica jadnih i nesposobnih ljudi troši naše novce bez imalo grižnje savjeti i ne susprežu od grešaka.

Završavam ovaj blog i nastavljam gledati Otvoreno, veli Nadanov Twitter da će gostovati, ajde da ćujemo taj novi glasić :)

Spomenuo  bi za kraj da su ti “državnici” u službi nama građanima, a ne mi njima. To su zaboravili, možda bi ih trebalo prisjetiti. Ajde sindikalisti di ste sada?

Slični postovi:

1. Public related: Oprost Iako se pokušavam držati teme weba i Interneta jednostavno nisam...
2. Public related: Cinker Malo mi je teško za vjerovati kako se Polančec prijeti...
3. Public Related: Zoran Šprajc aka legenda dnevnika Konačno je opet porasla gledanost središnjem Dnevniku HRT-a, a sve...
4. Google Public DNS Google je ovih dana javnosti predstavio svoju ideju brzog interneta...