Hrvatska se može pohvaliti šačicom marketinških stručnjaka, PR managera i uspješnih trgovaca oglasnim prostorom, no za većinu te šačice se može reči da je “marketinški nepismena” ili žive u nekim bivšim vremenima. U ovoj priči se neću puno zadržavati na marketinškim agencijama koje rade za proviziju, koje dobivaju kampanje i prosljeđuju ih na tv, novine ili portale, ovdje ću govoriti o marketing stručnjacima tvrtaka koje odlučuju gdje će plasirati oglase. Zadnji primjer omalovažavanja tog marketinga je i sam bivši premijer koji eto za veliku lovu neće raditi ništa, glumiti će marketinšku biljku, a sve na ime svoje prošlosti, ali ne i iskustva. Bez ikakvih uvreda ovo je otvoreni blog.

Osobno nisam marketinški stručnjak i neću prodavati ni promovirati neke ideje i zamisli. Primio sam se marketinga našeg portala, gdje sam napravio najpametniji potez u svojoj amaterskoj marketinškoj prošlosti, a to je da sam doveo pravog marketing i PR stručnjaka. Ok, frend je i raditi će za budući postotak, ali je i dalje stručnjak i osoba od povjerenja.

Jedan od takvih stručnjaka je i jedan kolega bloger za kojeg osobno smatram da odlično radi svoj posao i tek kad vidim koliko je uspješniji od mene samoga uviđam da je marketing “zajebana” stvar. Dakle, nije dovoljno otvoriti obrt, zaposliti nekolicinu “pričljivih i prodornih” osoba i poslati ih na teren u prodaju. Takvih agencija ima previše. Kad tražim po netu određene vrste subjekata skoro pa svaki informatički obrt ima stavku “marketing agencija”, svaki napredniji “internet” korisnik sebe može smatrati marketing stručnjakom. Iz osobnog iskustva znam da nije tako. I zato mogu s punom odgovornošću tvrditi da je Hrvatska marketinški nepismena država jer upravo takvi ljudi se guraju, a samo u cilju zarade, no ono što nude nije ispravno, nije prodorno i nije dobro. Takvi stručnjaci obično nude oglase po par stotina do par tisuća kuna na nekim portalima, raznim katalozima subjekata, link direktorijima. Najveća glupost koju tu možete napraviti je “popušiti” njihovu spiku. Pravi marketinšku stručnjak ili agencija ima iza sebe nekoliko imena za koja ste čuli. Što mislim pod time? Ako vas posjeti marektinški stručnjak i ponudi vam za 200 kuna mjesečno reklamu na www.najposjecenijikatalog.com te vam uz to daje i sponzorirani članak, banner, link na naslovnoj stranici jedino što možete napraviti je zalupiti vratima prije nego je i ušao. On vas neće direktno prevariti, no ono što će vam prodati je jadan doseg od par stotina pojsetitelja dnevno i možda jedan do dva klika dnevno. Ako pak vam s druge strane dođe marketinški stručnjak, te vam ponudi sponzorirani oglas za 3000 kuna za dva dana na jednom domaćem portalu za kojeg ste čuli, razmislite o tome. Ljudi su obično neobrazovani za vaše područje, to je manje više pravilo, stoga ako nekome uletite sa pojmovima za koje on nikad nije čuo i koji su njemu strani, velika je vjerojatnost da ćete mu to i prodati, a sve u svrhu da i taj obrt ima svoj CPM. Jel znamo što je CPM? CPC? ROI?

Drugi dio bloga bih posvetio onim pravim stručnjacima koji su obično na menedžerskim ugovorima i koji su u najmanju ruku preplaćeni za svoj posao. Neki dan sam na jednom sajmu u priči sa jednim domaćim izdavačem online specijaliziranig časopisa čuo zanimljivi podatak, koji je samo potvrdio moja razmišljanja. Stavimo jedan prosječni televizor i monitor bok uz bok. Dobivamo dva ekrana koja je danas teško razlikovati. Na jednom sekunda reklame košta 10 000 kuna, na drugom mjesec dana fiksnog oglasa košta 5 000 kuna ili manje. Večina oglašivaća koji drže do marketinga će radije platiti skupu televiziju nego jeftiniji internet. Većini tih velikih glašivaća je bitnija kvantiteta od kvalitete. Primjer, imamo jednog proizvođača fotografske opreme, izuzetno poznatog i imamo domaćeg distributera koji osmišljava kampanju. Taj marketinški stručnjak će 90% predviđenog buđeta potrošiti na ogromnu reklamu u centru grada ili nekom drugom frekventnom mjestu, a tek onaj najsitiniji postotak što mu ostane će potrošiti na specijalizirane portale, stranice i blogove. Dakle, školski primjer “marketinške gluposti”. Ovih 90% uloga mu se ne vraća jer mu je doseg ravan nuli, ok, možda je on viđen svaki dan, ali isto tako ljudi će ga sustavno ignorirati. Kupci fotoaparata i ljudi koji će potrošiti lovu na njega sigurno neće šetati gradom i gledati reklame gdje i što kupiti. Ne danas. Oni će se informirati na domaćim specijaliziranim portalima. Moda imam krivo razmišljanje, ali nikako da shvatim te stručnjake marktinga.

Zašto je Pevec propao? Nije vezano direktno uz marketing, ali kako mi je radno mjesto direktno vezano uz marketing jednog vodećeg portala, imao sam dovoljno vremena i prostora da analiziran njegov pristup oglašavanju. Omjer 99:1. 99% TV, radio, novine, jumbo plakati, flyeri, a 1% internet. Za boga miloga, ni web dućan nisu imali. Apsolutno krivi marketinški potezi koji su eto pomogli i ubrzali kolaps donedavno jednog od jačih domaćih poduzetnika.

Ljudi još ne shvaćaju da je Internet puno jači i veći medij od svih TV kanala zajedno. Informiranje Interentom je svrsihodnije, jeftinije, jednostavnije, kvalitetnije od bilo kojeg drugog reklamiranja. Recimo da imate dva proizvoda koje želite promovirati, maslinovo ulje i djelove za računala. Većina će uložiti na TV reklamu, radio reklamu, oglas u novinama. Time će napraviti poveći doseg, ali učinak će biti minimalan s obzirom na utrošeno. Vi plaćate tu reklamu, a medij vam ne garantira da će isporučiti to ljudima koji su vama potencijalni klijenti. Novine čita svatko, od tih čitatelja 20% obraća pažnju na reklame, od tih 20% možda je 10% njih kojima maslinovo ulje ili djelovi za računala nešto znače. S druge strane ako uložite manje novaca u specijaliziranu internet kampanju i to jednu za maslinovo ulje čiji će se baneri pojavljivati samo na mjestima, stranicama, blogovima, web dućanima koje posjećuju ljudi koje zanima maslinovo ulje, prehrana, proizvodnja istog onda vam je doseg 100%, a učinak daleko veći od novinske kampanje. Drugu usmjerite proizvođačima i kupcima računala.

S druge strane jako veliku zamjerku imam na domaće marketinške agencije specijalizirane za Internet oglašavanje, koje nisu uspijele riješiti onaj “kvantiteta iznad kvalitete” sindrom. Domaće agencije imaju popise najposjećenijih stranica za oglašavanje, te time rade istu tu grešku te specijalizirane bannere ditribuiraju po news portalima, općenitim ne-tematskim okupljalištima i slično, umjesto da naprave specijalizirane kanale na kojima se nalaze i webovi sa 50 000 ljudi dnevno, ali i oni s 50 ljudi dnevno, jer upravo ti manje posjećeni web prostori su kvalitetni i prostori gjde se okupljaju ciljane grupe. Ispravio bih se, neke agencije su pokrenule takve kanale no uvjeti pristupa se dosta rigorozni, ili pak jednostavno posvećuju malo vremena tim kanalima.

Za kraj bih se pohvalio i činjenicom od odnedavno moj twitter, pa time ujedno i blog prate i dvojica predsjedničkih kandidata Ivo Josipović i Nadan Vidošević. Ok, nisu to oni osobno (a možda i jesu) već je to njihov izborni stožer, ali svakako zaslužuju veliki plus što ipak žive u skladu sa današnjim vremenom i načinom života.

Similar Posts:

• Jedan od razloga zašto tiskovine gube čitatelje
• Stabilizacija marketinškog tržišta
• Dobar dan, ja sam Bruno i ja sam Agencija
• Poslovna egzistencija Online, dio 2
• Objava za medije ili objava za javnost?
• Anketa i istraživanje: “Uloga interneta u poslovanju tvrtki u RH”
• Ego-marketing
• Projekti, projekti, jel znamo uopće što su projekti?