Sve je više Hrvata koji će se složiti s mojim razmišljanjima po pitanju krize, a koja zastupam od samog početka.

Ova kriza je zakuhavana još prije desetak godine, rušenje WTC najvjerojatnije je dio iste. Javna je tajna da su isti srušeni uz blagoslov samog vrha SAD-a, no to se ne smije reči, to nije istina, okrivimo islamske fundamentaliste.

SAD-a se već duže vremena osjeća ugroženom, odnosno, evidentno je da nekad zemlje trećeg svijeta danas postaju jače i financijski i tehnološki od zatupljenih sjedinjenih država. Kako je još uvijek dolar okosnica svjetskih valute potrebno je bilo srušiti dolar, srušit financijsku ekonomiju baziranu na njemu da bi to popratile i ostale velesile te se tako našle u financijskoj krizi.

No, ajmo mi na domaću tzv. krizu. Domaću krizu su nam zakuhali političari uz pomoć naivnog naroda. Krize ne bi bilo da nije bilo javnih huškaća koji nas putem medija nekoliko puta dnevno pune informacijama o krizi, o sve lošijoj situaciji, o propadanju poduzeća, o masovnim otkazima, o besparici, gladu, bijedi i slično. U ljudskoj je psihi da ako mu stalno imputiramo nešto, u ovom slučaju krizu, da će ono to prihvatiti bez obzira u kojoj se situaciji nalazio te se nastaviti ponašati “krizno” i time pospješavajući samu krizu. Političkom tronu nakon sramotnog i kukavičnog nestanka ondašnjeg premijera i više nego odgovara ovakva naivnost puka kako bi osmislila “kritni porez”, “harač”, digla pdv da napuni državnu blagajnu koja se ispraznila ne zbog krize nego zbog nesposobnih ljudi koji manipuliraju njome. Već i vrpaci jutrom pjevaju da osim ministra zdravstva imamo drugog najnesposobnijeg dužnosnika, a to ministar financija, koji ostavlja dojam da nezna o čem priča. Nažalost situacija je takva. Ja bi volio da oni znaju što rade, ali jebiga, neznaju.

Uglavnom stalna medijska pumpanja, pdv, razni harači ispravan su lijek da odvedu jednu nestabilnu i mladu državu u stečaj, u propast.

Na mene osobno to utječe dvosmisleno. U jednom segmentu poslovanja negativno jer takvi javni “linč” jednostavn plaši moje buduće potencijalne klijente da ulažu u svoje poslovanje te “unajme” moje usluge. Što web, što marketing, što savjetovanja. S druge strane, drugi segment poslovanja je počeo ići na bolje jer jednsotvano koliko se potrudiš, toliko i dobiš.

Mnogi ponosni poduzetnici, vlasnici manjih poduzeća će reči kako je njih kriza zaobišla. Kako oni to ne osjećaju. Nema toga. Nažalost kriza nije nikog zaobišla. To što smo je sami osmislili i uzgojili je druga priča. A oni koji su je dosad uspješno zaobišli imaju još uvijek vremena osjetiti njezinu gorčinu.

Ovaj blog sam završio kao većina medija. Kriza je tu, ako nije tu doći će. Ako ste je dosad zaobilazili to samo govori da ste mali igrač i da je to u ovom slučaju vaša prednost. I ja sam mali igrač, ne osjećam krizu, uz radim za velikog igraća koji osjeća krizu.

Nažalost to je danas postala činjenica i stvarnost. Prije par mjeseci mogli smo je izbječi.

I ozbiljno razmišljam da svoj glas dam Nadanu Vidoševiću. Zašto? Dovoljno je bogat, što znaći da je bogatiji od većine političara, a i samog predjsednika, tako da mu neće prvi cilj biti zbrinjavanje “svoje riti”. A osim toga dobar je ekonomist i menedžer. Takav bi nama trebao.

Similar Posts:

• Krenuo sam i ja sa serijom nedjeljnih blog postova
• Stabilizacija marketinškog tržišta
• Podcast 4: Coaching
• Hrvatski savjet za povečanje posjeta na blogu
• Kakva je budućnost blogova?
• Opća kultura u poslovnom odnosu
• Nema me par dana na blogu i osjetih se prazno
• The story of ZaMirNet